Prošlost

Da se bar mogu probuditi, na neki drugi način i izbjeći rutinu koja me umara svakim danom sve više i više. Da se bar mogu probuditi bezbrižna kao nekad, s osmijehom na licu i sjajem u očima. Da bar mogu ponekad ostaviti ovaj teret s duše negdje i odmoriti se od svega. Kad bih bar mogla zaspati bez sjećanja, bez prošlosti i uspomena. Ostaće, bojim se ove puste želje još dugo uz mene. Koliko god da se trudim, ipak nije lako pobjeći od prošlosti.Tu je, stalno iza mojih koraka i tihim glasom me pozivaju da se okrenem. Ali, jednom kad se okreš izgubiš pravac i ne znaš kuda treba da kreneš, ne znaš kako nastaviti dalje. Prošlost, to je samo vrijeme ispunjeno uspomenama, ispunjeno suzama i smijehom u isto vrijeme, poteškoćama i bezbržnoću, ispunjeno ljubavlju ali nema mržnje. Dječije srce ne umije da mrzi. Međutim, što više odrastam počinjem osjećati mržnju, upravo zbog prošlosti. Vrijeme mi otima uporno ono što volim i sve odnese daleko od mene. Što je najgore ostanem i ja jednim dijelom zarobljena, u jednom dijelu života, vremena, koji se naziva “Prošlost”..

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *