Samoća

Nikad nisam vjerovala da se čovjek može  naviknuti na groznoću koju samoća donosi. Prestaneš očekivati da će biti bolje. Obuzmu te mir i nemir u isto vrijeme. Osjetiš toplinu i hladnoću u istom trenutku. Sve manje si sretan, sve više padaš u tugu i tamu. Sve rjeđe pričaš, zar ima potrebe trošiti riječi kad ih niko ne želi slušati? Sve manje si prisutan dešavanjima oko sebe jer si negdje daleko izgubljen u svojim mislima. Sve manje i manje nadaš se izlazu iz ove situacije, jer eto, na sve se čovjek navikne.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *